|
Zadnjih nekoliko mjeseci pokušavam srediti svoj život. Zapravo, kad bolje razmislim, to je zadnjih godinu i nešto sitno. Polako to ide, a mene živcira što ne ide brže. Ne ide jer na neke stvari ne mogu utjecati, ali na neke mogu. Strka oko preseljenja je završila, preseljeni jesmo, sretni zajedno ( u minusima do grla-već nam je to postalo normalno) i cijelo vrijeme sam svejedno nekako... hm...kao na iglama. Čekam da završim fakultet, ali po tom pitanju ne poduzimam Bog zna što. A lijepo samo trebam sjesti za knjigu. Pa čekam da se zaposlim zapravo (a ne ovako preko studentskoga servisa) pa čekam da malo skupimo novaca da se bar vjenčati možemo. I to košta, čak i bez svatova. Pa onda ni sama ne znam što želim. U isto bih vrijeme i diplomirala i zaposlila se i udala se i imala bebu, a u isto vrijeme i ne bih ništa od toga, još bih malo ovako. Zbunjujem sama sebe. U sekundi mijenjam razmišljanje, na tren jedva čekam da počnem raditi, a onda se uhvatim da bih prije rodila pa da bih ipak se prvo udala pa razmišljam o tome da se uopće ne udam i tako u krug. Eto. |