|
Dakle, dojmovi su se malo slegli. Još mi tu i tamo pukne da smo on i ja sami u svojoj kući. Sami živimo i sad smo odrasli ljudi. E, odrasli ljudi rade. Kako tko. Ja sam tek ovaj tjedan počela raditi, nisam ni ugovor još potpisala. No, vratimo se u razdoblje prije nego što sam ja počela raditi. Zaključak. Dvoje ljudi koji imaju stambeni kredit nekih 2000 kuna može bez problema preživjeti mjesec (u mom gradu, za Zgreb ne znam) s 5500 kn mjesečno. Ja računala. +/- koja stotina, ali tu negdje. Dakle, kredit za kuću,računi svi mogući, hrana, kozmetika, gorivo... Problem se javio jučer. Krenuli mi u kupovinu hrane. Ne kupujemo gluposti već ono što nam treba da bismo preživjeli. Gotovine nemamo. Kartice imamo. Jedna njegova – nismo platili račun na vrijeme, nije im sjela uplata i ne može ju koristiti. Jedna moja – isto tako. Računi – kasnimo dva mjeseca pa nam stižu opomene. Tekući računi u banci – u minusu do kraja. Druga njegova – ima limit, ali na sreću, bit će nam dovoljno. Zašto je to tako? Zato jer nemamo 5500 kuna mjesečno koliko bi nam bilo potrebno da preživimo kako treba nego nekih 2000 kn manje. Međutim, ne žalim se. Ovo definitivno nije žalopojka. Samo, krivo mi je jer si ne mogu priuštiti odjeću, izlaske i sl. Ali, uvijek se izvučemo pa ćemo i sada. Možda će nam čak biti i super kad mi dođe prva plaća. Zapravo, otkad smo počeli uređivati kuću, zapali smo u minuse i dugove na karticama. Računam stalno nešto i preračunavam i jedna čekam da dobijem pravi posao (po mogućnosti u struci) pa ćemo imati novaca i za kartice i račune i minuse i dugove... i još ću si moći priuštiti koje putovanje ili koji novi komad odjeće. Ovako, ne idem nikamo jer nemam u čemu (doslovno), a i nemam novaca za cugu. Ok, kupila sam nove hlače neki dan jer nisam imala u čemu ići raditi pa sad imam u čemu hodati. I tako. Novaca nema. Krov nad glavom imamo. Sretni smo. I svejedno bih isto odlučila i preselila se opet. Lijepo nam je samima, uživamo. Btw. Jebote, kako je zdrava hrana skupa. I prašak za veš. |