|
Potaknula me kinkykolumnistica.blog.hr da pišem o svojoj svekrvi. E, sad, da odmah riješimo jednu stvar, ne mogu reći volim li ju ili ne. Prije nekoliko mjeseci zamrzila sam svekrvu, a do tada mi je samo išla na živce. Jedan smo dan dragi i ja pričali u kuhinji kod njega i njegovih staraca, nešto smo raspravljali. I u sred rasprave izlazi svekrva iz sobe (negdje oko podne) i drobi meni kako sam dosadna i da već prestanem pričati jer joj idem na živce. Kao, nije čula o čemu smo pričali, ali čuje da pričamo i neka prestanem jer sigurno njenom sinu to ide na živce. Onak, jebote, pa nakon toliko godina veze, ne misli li ona da bi on to sam meni mogao reći??? A to sam ju i pitala. I što je bio njen komentar? Da sam na njegovom mjestu, ja bih tebe sigurno ostavila. Helou? I nakon toga želi komunicirati sa mnom? Kad sam dolazila kod dragoga, ne bih uopće prolazila kuhinjom da ju ne sretnem, ako bismo se srele samo bih pozdravila i dalje ignorirala. Ona je čak izjavila mom dragom da se ona mene boji (btw. posebna prila, izgleda da me se neki ljudi boje) i da bi se ona meni ispričala. Ma zajebi, nema isprike. Imaš dovoljno godina da možeš razmisliti o svojim riječima. Naravno, isprike drugih ljudi su išle njoj na ruku, kao bolesna je, nakljukana je tabletama... Ma tko mene pita koliko tableta dnevno pijem i koje bolesti imam i jesam li sposobna normalno komunicirati s ljudima? Prošli su mjeseci dok nisam s njom uopće progovorila koju riječ osim pozdrava (što je pristojno kad dođeš kod nekoga). Malo po malo i počele smo razgovarati, ali svaki put kad pričam s njom, sjetim se te njene rečenice. Do toga "incidenta" nisam ju mrzila, ali ju nisam ni voljela. Išla mi je na živce. Zato jer mi je neke priče pričala barem 56 puta, zato što stvarno previše priča, a ja nemam vremena cijeli dan, zato jer je ona najpametnija, zato jer je nekoliko puta omalovažila moju struku i sve ostale struke kojima se njena kći nije bavila i ne bavi se, zato jer nikad u 6 godina koliko sam s dragim nisam čula da ga je pohvalila, zato jer je posesivna majka koja ne gleda realno na svoju djecu, zato jer stalno priča o sebi, zato jer se petlja u doslovno sve, zato jer uvijek brani svoju kćer bila ona u pravu ili ne (a sin je samo izglda sporedan lik)... Možda me u početku veze čak i voljela, ja sam šutjela i slušala (obično u početku nekog poznanstva šutim i slušam-tako nekako najbolje upoznajem ljude). Kad sam i ja nešto progovorila, to joj valjda nije odgovaralo. Sad, hm, sad se ne viđam toliko s njom, dragi i ja smo odselili od svojim domova u zajednički dom i lijepo nam je. Svekrvu vidim jednom tjedno i to mi je sasvim dovoljno. Ja najčešće šutim, tu i tamo nešto kažem (od nje se teško dolazi do riječi) i to je to. Kod nas je bila možda 4 puta u dva i pol mjeseca otkad smo se preselili i više mi ni ne treba. Volim li ju ili ne? Nemam pojma, ne volim ju, ali ju ni ne ne volim. Ona je mama mog dragog i ok, bit ću pristojna s njom i to je to. Od mene nitko više i ne traži. |
|
Danas mi nije neki dan. Noćas sam se probudila u 3, muka mi je bilo i nisam cijelu noć spavala. Ajde, ok, prošlo i to do podne. Onda gledam TV, kad ono vijest o smrti 14 Slovaka. Strašno. Onda saznam da je umro Dino Dvornik. ne mogu vam reći koliko sam šokirana. Totalno. Onda, pročitam da je trogodišnja djevojčica noćas imala prometnu nesreću. Nisam zato šokirana, šokirana sam jer čitam da je bila sama u kuću u noći, da je bila izgladnjela, da je jela hranu sa psom i tako dalje. |