Vrazja posla: 6.2008.

Predugo nisam pisala. Jer nemam vremena. A ni sad baš nemam vremena, ali mi se ne da raditi ono što moram pa pišem post. Najradije bih sad počela pakirati stvari i seliti se. Jer, tko će dočekati da sav namještaj bude u kući, da se podovi operu...

Svaki put kad uredimo jednu prostoriju, ta mi prostorija postane najdraža. Prvo je to bila kupaonica, pa spavaća soba, sad je kuhinja... Još trebamo urediti dnevnu sobu i blagovaonicu.

Razmišljam tako malo... Pa tko će popakirati sve stvari? Imam hrpu knjiga. I čarape. i tko se skupiti svu moju odjeću po kući? Tko zna gdje je što! Nešto je na pranju, nešto treba izglačati, nešto je u ormaru, nešto kod sestre u sobi. I što s računalom? Kako ćemo jedno računalo podijeliti na dva dijela? Hm...

Ma ono, hajde mene još nekako preseliti, ipak više-manje znam gdje su mi sve stvari jer je sve na svom mjestu osim odjeće. A dragi? To će biti malo teže. Njegove strari zagonetno nestaju. Majice koje mu kupim(o) nosi jednom i nakon pranja nestanu.

I da, kod kuće imam(o) baš apsolutno sve, od igle do lokomotive, a tamo ne. i što ako mi baš hitno zatrebaju igle i konci, a nemam. I ako hoću hlače skratiti, a nemam šivaću mašinu? I nemam ni onaj veeeliki fen kojim sušim previše svoje kose, nego onaj mali koji se brzo pregrije. I ne ću više imati svoj pisaći stol (jer ne stane), a moram imati svoj radni kutak. Gdje ću držati bojice i flomastere i papire...? A što ću sa svojim zastavama na kojima je Jim Morrison? Pa ne mogu to objesiti u dnevnu! Ili s posterom s harley davidsonima?

I da, kako ćemo preživjeti bez novaca? Samo s jednom plaćom opterećenom kreditima i minusima?

I kako ću ja tamo živjeti? Ono, što ću cijeli dan raditi? Mislim, i ovako budem cijeli dan sama kod kuće jer moji svi rade, a tamo? I kako ću se viđati sa svojima? Sad se viđamo samo navečer na spavanju (ponekad) i ujutro prije posla (ponekad). A kad se preselim? Ne ću ići k njima na kavu jer ne pijem kavu, a i znam da oni nemaju vremena pijuckati kave jer su prezaposleni. To me zapravo najviše brine. Istina je da se ni sada, dok još uvijek živimo pod istim krovom, ne viđamo svaki dan nego trek svaki drugi ili treći dan, ali barem se vidimo, a kad se odselim, bojim se da ne će biti razloga da se viđamo. Može li me netko razuvjeriti?

I ne, ne želim da ispadne da se ne veselim selidbi, veselim se jako i jedva čekam, ali malo me ipak neke stvari brinu.