|
Moram priznati da sam vrlo čudna po pitanju životinja. Volim ih, ali ih se bojim. Uglavnom, da skratim priču i da ne pričam naširoko, evo, imam dva psa, mješanci su, braco i seka, stari oko 6 mjeseci. Nisu vezani na lancu, slobodno trčkaraju po dvorištu (i tati pojedu sve biljke koje zasadi). Mama im je bila neki lovački pas (bila, auto ju je udario kad su štenci bili oko 2 mjeseca), a tata navodno tornjak. U početku se nisu dali maziti, bili se prezaigrani, a sada se to polako mijenja, nekad znaju i sami leći da ih mazimo. E, dakle, ja jako volim svoja dva psa, obožavam ih, ali me kujica dovodi do ruba živaca. Ne znam kako ju smiriti. Kad ih vodim u šetnju, ona je ta koja počinje lajati na druge pse, na ljude koji hodaju pokraj nas, koji se voze biciklom i sl. Kad su zajedno, onda oboje divljaju dok su na povodcu. Kad ih pustim s povodca, uvijek se moram brinuti hoće li ona koga napasti. Za njega se ne brinem. I kad ih odvojeno vodim u šetnju, ona je nemoguća. Vuče povodac skupa sa mnom - ona vodi mene, ne ja nju, laje, skače... On je totalno drukčiji kad je sam u šetnji. Miran i pristojan pas. Doduše, još nije sasvim naučio hodati uz nogu na povodcu, ali polako uči. Ne laje bezveze, ne laje skoro ni na druge pse, ne skače, sluša... Ona se inače ponaša kao mala buntovnica. Nadam se da netko od vas ima savjete kako da ju smirim jer lagano gubim živce. Mislim, nema šanse da ju nekome dam ili nešto slično jer ne mogu bez nje (bez njih oboje), ali jednostavno bih htjela da malo smiri živce. S njom je nemoguće otići u šetnju. Veterinar je rekao da će se smiriti kad prođe pubertet, ali što da radim do onda? Ne mogu ju do tada držati zatvorenu u dvorištu. Postoje li kakvi trikovi kojima bih ju uspjela smiriti? Mislim, energije imaju oboje previše. Čak i nakon duge šetnje i istrčavanja oboje imaju energije za igru. Kako da ju smirim? |
|
Uspjela sam se napiti od 3 piva i to ne cijela. A kako? To sam skužia tek drugi dan. Uglavnom, kao prava Slavonka, red je da znam tamburaške pjesme pa sam s prijateljicama odlučila ići na tamburaše u jedan pub. U podrumu puba su bile karaoke, a na katu jazz. Prvi su nam izbor bile ipak karaoke, ali nakon što nas nitko nije poslužio više od pola sata i nakon što smo zvale konobara koji je rekao: Samo malo pa nije došao, odlučile smo ipak pjevati uz tamburice. Uglavnom, učenje tih pjesama je i priprema za moje vjenčanje koje bi moglo biti za godinu i pol. Ono, nije fora da mladenka ne zna ništa pjevati. Nego, tako smo mi popile prvo pivo, pivo koje inače ne pijem, ali činilo nam se najpovoljnije. I tako, sviraju tamburaši, tu i tamo sam znala koju pjesmu...Onda smo naručile još jedno pivo, onda su tamburaši počeli svirati meni poznatije pjesme, onda smo počele kao plesati ono čega sam se sjećala s folklora iz osnovne škole I da, ne mislim više tako plesati jer mi se sve trese... sise recimo, a njima ne (prijateljicama). Odjednom, pojavio se u pubu gospon Šišljagić. Jelte, političar. Onaj koji je htio postati naš (osječki) gradonačelnik. Onaj koji je luuluu.mojblog.hr/ zgodan. Bio je poprilično veseo, a nekako mi se čini i da su se on i društvo dosta zadržali. Naručismo i treće pivo. Kad sam došla do pola, već mi je bila muka pa sam odlučila malo smanjiti. I tako, popila sam jedva više od pola piva i nisam više mogla. Napila se. Krenemo kući i sretnem (neslužbenog) šogora. Ujutro m sestra pita je li i on bio pijan, a da me ubiiješ nemam pojma. Jer sam ja bila pijana (nakon tri piva) i uopće nisam obraćala pažnju na to. Uglavnom, poprilična šetnjica kući, tj. do mog dragog me rashladila i razbudila, ali čim sam ušla u topu sobu došlo mi je da odjevena legnem u krevet. Ujutro se probudim, glava me boli, muka mi je. Popijem tabletu, popijem hrpu vode jer sam bila žedna, dragi me nahrani, ali bilo mi je toliko muka da nisam mogla sve pojesti. Inače sam mamurnost liječila upravo hranom. I bilo mi je super. Kad sam imala 17-18 godina. Ali ne i sada. Uhvatilo me pivo. Dragi mi se smije, a ja računam kako sam se toliko napila od tri piva, a nekad (kad sam imala 17-18) sam mogla popiti 8 piva (pivo podrazumijeva bocu od pola litre piva koji ima 5 % alkohola) i tek tada biti u stanju u kojem sam bila tu noć. Mislim, pa OK, nisam dugo pila, logično je da mi manje treba da se napijem. Ali baš jedva tri piva? Uglavnom, dragi i ja otišli u šoping i naletim na to pivo. Rekoh, moram provjeriti koliko alkohola ima to pivo. Kaže dragi da ima više nego ono koje inače pijem. OK, inače pijem pivo koje ima 5% alkohola, a ovo je imalo samo 7,3%. I čudim se što sam se tako brzo napila. |
|
Uhvatio me PMS i grizem i mrzim i volim i plačem i jedem i tako dalje. Trenutno mrzim ljude, a moram se danas družiti s ljudima. |
|
Čitam danas kako je jedan konobar zaradio kaznenu prijavu jer je ozlijedio napadače dok se branio. Nedavno je provalnik ranjen bombom pa je vlasnik kuće također zaradio kaznenu prijavu. Majka koja je branila sebe i kći od nasinog zeta/dečka također dobila kaznenu prijavu. E, meni to malo ide na živce. Znači, sasvim je svejedno jesi li negativac ili pozitivac, policija te isto tretira. Najbolje bi bilo da se nitko ne brani, pa ako slučano budeš ubijen, nema veze, barem ne ćeš dobiti kaznenu prijavu. Zamislite samo situaciju da zateknete provalnika u svojoj kući. Pokušava vas udariti recimo metalnom šipkom. Što ćete napraviti? a) Pustiti ga da vas udara bez obzira na to što možda ne ćete preživjeti dok dođe policija? b) Dohvatiti bilo što u blizini i obraniti se? Ovisi, želite li kaznenu prijavu ili ne. |