|
Je li normalna pojava da psi laju? Naime, moji su psi u dvorištu, a odmah ispred ograde nalazi se pločnik. Pločnik postoji i s druge strane ulice. Ljudi prolaze pločnikom, nekad s naše strane ulice, nekad s druge strane ulice. I moji psi laju. Laju kad ljudi prolaze. Ljudi prođu, oni prestanu lajati i tu bi priča trebala biti završena. I na mene laju drugi psi kad prolazim kraj tuđih kuća i dvorišta i nikome ništa. Međutim, postoji jedan dječak, po mojoj procjeni, nekih 12 godina, možda i više. On ne prođe kraj naše kuće i ograde. On stane, psi laju, a on nogom šuta ogradu naše dvorišta. Uhvatila sam ga nekoliko puta da to radi pa je pobjegao čim me primijetio. Jednom mu to nije uspjelo pa je ipak ostao porazgovarati sa mnom. Naime, pitala sam ga zašto to radi. Njegov je odgovor bio zato što psi laju na njega. Pokušala sam mu objasniti (kad već rodtitelji nisu) da je sasvim normalno da psi laju (pogovoto u slučaju kad čuvaju svoj teritorij), da on samo produži i da će psi prestati lajati i da laju na sve koji prolaze, a ne samo na njega. Na to je on meni rekao da ja smirim pse, a ne da oni laju na njega. Pokušala sam mu objasniti i da šutajući ogradu nogom izaziva psa i moglo bi se dogoditi da ga pas ugrize. Ali ne, on tvdri da psi ne smiju lajati i gotovo. Pokušala sam mu prijetiti i da ću otići njegovim roditeljima ili da ću zvati policiju jer mali je nedokazan i lijepo mu nisam mogla objasniti. Neka hoda drugom stranom ulice ako mu to toliko smeta. S druge strane, on smije uništavati moju imovinu (drugi put zovem policiju, stvarno), on smije izazivati psa, a kad ga pas ugrize već vidim naslov u crnoj kronici. Nitko ne će osuditi dječaka koji je izazivao psa, svi će osuditi vlasnika i psa. Nema veze što je pas u našem dvorištu i što ne izlazi. E, sad, može se i dogoditi da moji psi zamzre djecu i da nekada iz čistoga mira ugrizu neko drugo dijete samo zašto što je dijete, a jednom davno ga je neko dijete izazivalo i gađalo kojekakvim glupostima. Što raditi? Kako spriječiti klinca da izaziva moje ljubimce jer ne želim da oni kasnije zamrze djecu samo zbog tog glupog klinca? Nemoćna sam.
|
|
Ne mogu učiti napamet i ne mogu! Vrijeme je odavno prošlo kad sam se trebala pokrenuti. Preostali ispiti se ne će sami od sebe položiti. Međutim, osim 2 teža ispita (koja su mi draža jer ne moram učiti napamet), preostala su mi i 2 ispita za koja jednostavno moram napamet naučiti gradivo. Ostali ispiti zahtijevaju samo upornost. I vrijeme kojeg baš i nemam previše u zadnje vrijeme. Znam ljude kojima nije problem naučiti napamet nešto. U jednu ruku im se divim jer ja tako ne mogu. Najveći doseg učenja napamet su mi pjesmice u osnovnoj školi i tablica množenja te latinske izreke i jedan tekst iz latinskog još iz prvog ili drugog razreda srednje kojeg i dan danas znam od riječi do riječi. I sjećam se na kakvom je papiru bio napisan. Oduvijek su mi takvi ispiti predstavljali problem. Ono što je nekima bio mačji kašalj, meni je predstavljalo muku jer sam za takve ispite učila redovito barem mjesec dana. A za one "teške" po dva ili eventulano tri tjedna. Nego, ovo što moram naučiti za ispit nisu pjesmice, nije tablica množenja ili pokoji tekstić od nekoliko rečenica nego 800 stranica. 800 stranica od kojih mi u praksi zaista koristiti može njih 50-ak. Koji k**** moram znati napamet definiciju nekog dokumenta kad znam kako dokument izgleda i što se s njime radi? Koji k**** moram napamet znati popis lektire od 5. do 8. razreda kad to piše u HNOS-u, a to mogu pročitati kad god poželim? Sve one tehnike kako lakše zapamtiti nešto mi idu na živce jer mi oduzimaju puno vremena dok ih savladam pa radije to vrijeme koristi za učenje konkretnog gradiva. Ni od djece ne očekujem da napamet sve nauče. Uvijek sam mislila da je bitnije nešto razumjeti nego samo znati definiciju. Koja korist od toga što znaš napamet što je imenica ako ju ne znaš pronaći u tekstu? Uglavnom, htjela ja ili ne, mogla ja ili ne, naučiti moram. Nitko me nije tjerao da upišem ovaj faks, nitko me ne tjera da ga završim. Sama sam odabrala ovo, ali moram priznati, da sam znala što me čeka (pri tome ne mislim samo na učenje nego i na budući posao), radije bih upisala matematiku ili nešto slično. A sad... sad je vrijeme da nešto počnem i učiti. Uvjete imam. Samo mi još i volja treba.
|