|
... u našoj kući. Inače nam je ovo sedmi zajednički Božić. Pokušvam se sjetiti što sam mu sve poklonila za Božiće, ali sjećam se samo nekim poklona. Važno je da se prvoga sjećam. :-) Išli smo van s društvom. Uvijek smo s društvom na Badnjak bili na cugi pa poslije, tko je htio, na polnoćku. Uglavnom, uvijek smo darove razmjenjivali na Badnjak jer nismo mogli dočekati Božić. Sjedili smo u njegovom Yugu na parkirališu. Dobila sam naušnice (to su mu sigurno mama ili sestra birale, sad me upoznao pa ipak zna da ne nosim zlatne naušnice, ali nema veze, oduševio me svejedno),a njemu sam kupila majicu, tamno plavu (njegova omiljena boja), debelu zimsku mekanu. Sjećam se da sam mu jednom božićni poklon kupila još u listopadu jer sam naletjela na jednu knjigu za koju sam znala da će mu se sigurno svidjeti. Kupili smo bor neki dan. Htjeli smo kupiti živi bor da ga možemo posaditi kasnije, ali malo su mi mali bili. Tek sam jučer vidjela veće borove u kalićima, ali nismo baš pri novcu. Uzeli smo običan bor, meni je dopušteno da biram - njemu je svejedno, a ja se tome veselim kao dijete. I da, na moju radost, njega ukrašavanje bora ne privlači pa ću to ja obaviti. Koliko god ne voljela kić, božićni me kič oduševljava. Eto, takva sam. Zato sam već tamo negdje oko sv. Nikole ukrasila kuću kojekakvim ukrasima. Kupila sam dragome poklon za Božić. Čokoladu-jer znam da s time nikako ne mogu pogriješiti i knjigu jednog glazbenika... nebitno, bitno je da vjerujem da će njemu biti drago. Budući da nismo baš pri novcu, obitelji smo kupili skromne poklone. Razmišljali smo da kupimo samo njegovoj nećakinji, ali jednostavno nisam tako mogla. Svi su dobili nešto, neku sitnicu. Tj. dobit će. Naš prvi Božić... a ja sama. Dragi radi na Božić. I drugi dan Božića. Nema veze, otići ću k svojima. I takome više veseli Badnja večer nego sam Božić pogotovo ovaj bez snijega. Nije mi to Božić. Nego, otkad smo kupili kuću, nisam mogla dočekati naš prvi zajednički Božić pod našim krovom. Mislim da ću kućanske poslove obaviti ujutro tako da za Badnjak samo okitim bor i uživam. Fiš će nam skuhati moj tata, ja ću se prvi puta baciti na pravljenje sarme-po tatinom receptu, a unatoč tome što sam kupila kolače, napravit ću sama neke, nagovorili su me. :-) Naš orvi Božić pod našim krovom, a ja sama... Nema zajedničkog doručka, izležavanja u krevetu, zajedničkog odmatanja darova... Nego, mislite li da će psi skužiti da je Božić ako im dan jesti posebno nešto št ne jedu svaki dan?
Ako ne stignem kasnije, sada vam želim sretan Božić! |
|
Sretna godišnjica braka mojim blesavim starcima koji su potpuno zaboravili da je to danas. Na kraju je mama zaključila da nema smisla slaviti jer mi i tako nemamo novaca da im kupimo neke poklone, a tata je zaključio da se on počastio u to ime (iako je potpuno zaboravio) ručkom koji je sam skuhao. |
|
Zadnjih nekoliko mjeseci pokušavam srediti svoj život. Zapravo, kad bolje razmislim, to je zadnjih godinu i nešto sitno. Polako to ide, a mene živcira što ne ide brže. Ne ide jer na neke stvari ne mogu utjecati, ali na neke mogu. Strka oko preseljenja je završila, preseljeni jesmo, sretni zajedno ( u minusima do grla-već nam je to postalo normalno) i cijelo vrijeme sam svejedno nekako... hm...kao na iglama. Čekam da završim fakultet, ali po tom pitanju ne poduzimam Bog zna što. A lijepo samo trebam sjesti za knjigu. Pa čekam da se zaposlim zapravo (a ne ovako preko studentskoga servisa) pa čekam da malo skupimo novaca da se bar vjenčati možemo. I to košta, čak i bez svatova. Pa onda ni sama ne znam što želim. U isto bih vrijeme i diplomirala i zaposlila se i udala se i imala bebu, a u isto vrijeme i ne bih ništa od toga, još bih malo ovako. Zbunjujem sama sebe. U sekundi mijenjam razmišljanje, na tren jedva čekam da počnem raditi, a onda se uhvatim da bih prije rodila pa da bih ipak se prvo udala pa razmišljam o tome da se uopće ne udam i tako u krug. Eto. |